UŠLA SAM U ISTORIJU NA LAPTOPU I VIDJELA „OMEGLE“: Ono što sam otkrila o svojoj 16-godišnjoj ćerki potpuno me je šokiralo
Imam 35 godina i ćerku od 16. Oduvijek sam mislila da imamo prilično otvoren odnos. Nisam od onih majki koje djetetu svakodnevno pregledaju telefon, poruke i društvene mreže. Vjerovala sam da, ako joj pružim dovoljno povjerenja, ona neće imati potrebu da krije ozbiljne stvari od mene.
Prije nekoliko dana upalila sam naš laptop. Htjela sam da pronađem jedan film koji sam ranije gledala, ali sam zaboravila njegov naziv. Otvorila sam istoriju pretraživanja nadajući se da ću ga tamo pronaći.
Dok sam pregledala stranice, primijetila sam naziv „Omegle“.
Nisam znala šta je to.
Iz radoznalosti sam počela da pregledam istoriju i shvatila da je moja ćerka očigledno koristila stranicu za razgovore sa potpunim strancima.
Prvo sam pomislila da nije ništa strašno. Djeca danas koriste desetine aplikacija za koje mi roditelji nikada nismo čuli.
Ali što sam više gledala, postajalo mi je sve neprijatnije.
Shvatila sam da je razgovarala sa ljudima koje uopšte ne poznaje.
Nisam mogla da vjerujem koliko je bila opuštena u tim razgovorima i koliko je informacija o sebi dijelila.
Ali pravi šok uslijedio je kada sam naišla na trag razgovora sa jednim muškarcem.
Po načinu na koji je pisao bilo mi je jasno da nije njen vršnjak.
Nisam mogla da vidim svaki detalj njihovih razgovora, ali sam shvatila da komunikacija nije trajala samo jedan dan.
Čovjek joj je postavljao pitanja o tome gdje živi, gdje ide u školu i kada je sama kod kuće.
Srce mi je počelo lupati.
A onda sam vidjela nešto zbog čega sam odmah ustala od računara.
Moja ćerka mu je napisala u kojem dijelu grada živimo.
Nije napisala tačnu adresu, ali je navela dovoljno detalja da sam se ozbiljno uplašila.
Čekala sam da se vrati iz škole.
Kada je ušla u stan, nisam vikala. Sjela sam s njom i samo je pitala:
„Znaš li ti ko je čovjek s kojim razgovaraš preko interneta?“
Lice joj se potpuno promijenilo.
Odmah je znala o kome govorim.
Prvo je tvrdila da je to samo prijatelj i da nema razloga da brinem. Rekla mi je da je prema njoj uvijek bio fin.
Pitala sam je koliko godina ima.
Ćutala je.
Tek nakon nekoliko minuta priznala mi je da joj je rekao da ima 24 godine.
Tada sam se stvarno uplašila.
Objasnila sam joj da neko preko interneta može da kaže da ima 24, 18 ili 16 godina, a da mi zapravo nemamo pojma ko sjedi sa druge strane ekrana.
A onda mi je priznala još nešto.
Predložio joj je da se upoznaju.
Srećom, do susreta još nije došlo.
Tog trenutka nisam znala da li da budem ljuta ili zahvalna što sam slučajno otvorila istoriju na laptopu baš tada.
Dugo smo razgovarale.
Nisam željela da je samo kaznim i oduzmem joj sve uređaje, jer sam shvatila da bi je to možda samo natjeralo da sljedeći put bolje krije stvari od mene.
Objasnila sam joj zašto je situacija ozbiljna i zašto nikada ne treba nepoznatim ljudima davati informacije o tome gdje živi, gdje ide u školu ili kada je sama.
Na kraju je prekinula kontakt i blokirala tog čovjeka.
Te večeri dugo nisam mogla zaspati.
Stalno mi se vraćala ista misao: da nisam tražila naziv onog filma, možda nikada ne bih saznala šta se događa.
Mislila sam da svoje dijete poznajem dovoljno dobro.
Tog dana sam shvatila da roditelj može imati odličan odnos sa svojim djetetom, a da ipak ne zna baš sve što se događa kada se vrata njegove sobe zatvore.