đŸ”„ OSTAVIO SAM BROJ NEPOZNATOJ ĆœENI
 A ONDA SAM VIDIO KO JE IZAĆ AO IZ ZGRADE! đŸ˜±

Kad iz zgrade izlazi čovjek u radnom odijelu, pogledam prema kolima i shvatim da nije ni blizu onoga ơto sam očekivao.

 

U ruci nosi moju cedulju.

 

Zastane pored auta, pogleda lijevo-desno i počne da se smije. Onda izvadi telefon, pročita broj koji sam ostavio i odmah nekoga pozove.

 

U tom trenutku telefon mi zazvoni.

 

Gledam ekran — nepoznat broj.

 

Javim se.

 

„Halo?“

 

A s druge strane čujem muơki glas:

 

„Je l’ ti čekaĆĄ nekoga?“

 

Zbunim se i kaĆŸem:

 

„Pa… čekam.“

 

On se nasmije i odgovori:

 

„Onda izađi iz tog haustora. Vidim te.“

 

Propao sam u zemlju od blama.

 

Izađem polako, a čovjek stoji pored mog auta i drĆŸi cedulju.

 

„Znači ti si taj ơto je napisao da se nađemo za 20 minuta?“

 

KaĆŸem:

 

„Jesam… ali čekaj, gdje je djevojka koja je napisala ono za kafu?“

 

Čovjek prasne u smijeh.

 

„Koja djevojka?“

 

Tu mi niĆĄta viĆĄe nije bilo jasno.

 

PokaĆŸe mi cedulju i kaĆŸe:

 

„Ovo sam ja napisao.“

 

„Ti?!“

 

„Da. Vozim auto koji si zagradio. Kad sam vidio da si ostavio broj, htio sam malo da se naĆĄalim. Napisao sam ‘Ko će prvi da zove na kafu?’ i nacrtao srce.“

 

Počeo sam da se smijem sam sebi.

 

„A ĆŸenski rukopis?“

 

On odmahnu glavom:

 

„Moja ĆŸena kaĆŸe da mi je rukopis kao da sam učenik prvog razreda.“

 

Tek tada sam shvatio da sam pola sata čučao u haustoru i čekao potpuno pogreơnu osobu.

 

Ali tu nije bio kraj.

 

Čovjek mi kaĆŸe:

 

„E, poơto si već čekao, ajde stvarno na kafu.“

 

Pristao sam, naravno.

 

Sjeli smo u obliĆŸnji kafić i toliko se smijali cijeloj situaciji da su ljudi oko nas počeli da nas gledaju.

 

Na kraju mi je rekao:

 

„Znaơ ơta je najbolje?“

 

„Ơta?“

 

„Moja ĆŸena je ostavila tu cedulju na brisaču. Ona je smislila ĆĄalu, a ja sam izaĆĄao da vidim ko će se upecati.“

 

Znači, ĆŸena je stvarno postojala!

 

Samo nije bila zainteresovana za mene — htjela je da se malo naơali sa čovjekom koji joj je zagradio auto.

 

Kad sam joj kasnije pokazao da sam zbog njihove ơale čekao u haustoru, smijala se joơ viơe.

 

Od tada, kad god parkiram negdje, prvo dobro pogledam gdje sam ostavio auto.

 

A broj telefona viơe nikad ne ostavljam uz poruku sa srcem. 😂

 

Jer sam tog dana naučio jednu stvar:

 

Nekad jedna obična cedulja na brisaču moĆŸe čovjeka poslati u najgluplju avanturu u ĆŸivotu. 😂