
Kad iz zgrade izlazi Äovjek u radnom odijelu, pogledam prema kolima i shvatim da nije ni blizu onoga ĆĄto sam oÄekivao.
U ruci nosi moju cedulju.
Zastane pored auta, pogleda lijevo-desno i poÄne da se smije. Onda izvadi telefon, proÄita broj koji sam ostavio i odmah nekoga pozove.
U tom trenutku telefon mi zazvoni.
Gledam ekran â nepoznat broj.
Javim se.
âHalo?â
A s druge strane Äujem muĆĄki glas:
âJe l’ ti ÄekaĆĄ nekoga?â
Zbunim se i kaĆŸem:
âPa… Äekam.â
On se nasmije i odgovori:
âOnda izaÄi iz tog haustora. Vidim te.â
Propao sam u zemlju od blama.
IzaÄem polako, a Äovjek stoji pored mog auta i drĆŸi cedulju.
âZnaÄi ti si taj ĆĄto je napisao da se naÄemo za 20 minuta?â
KaĆŸem:
âJesam… ali Äekaj, gdje je djevojka koja je napisala ono za kafu?â
Äovjek prasne u smijeh.
âKoja djevojka?â
Tu mi niĆĄta viĆĄe nije bilo jasno.
PokaĆŸe mi cedulju i kaĆŸe:
âOvo sam ja napisao.â
âTi?!â
âDa. Vozim auto koji si zagradio. Kad sam vidio da si ostavio broj, htio sam malo da se naĆĄalim. Napisao sam ‘Ko Äe prvi da zove na kafu?’ i nacrtao srce.â
PoÄeo sam da se smijem sam sebi.
âA ĆŸenski rukopis?â
On odmahnu glavom:
âMoja ĆŸena kaĆŸe da mi je rukopis kao da sam uÄenik prvog razreda.â
Tek tada sam shvatio da sam pola sata ÄuÄao u haustoru i Äekao potpuno pogreĆĄnu osobu.
Ali tu nije bio kraj.
Äovjek mi kaĆŸe:
âE, poĆĄto si veÄ Äekao, ajde stvarno na kafu.â
Pristao sam, naravno.
Sjeli smo u obliĆŸnji kafiÄ i toliko se smijali cijeloj situaciji da su ljudi oko nas poÄeli da nas gledaju.
Na kraju mi je rekao:
âZnaĆĄ ĆĄta je najbolje?â
âĆ ta?â
âMoja ĆŸena je ostavila tu cedulju na brisaÄu. Ona je smislila ĆĄalu, a ja sam izaĆĄao da vidim ko Äe se upecati.â
ZnaÄi, ĆŸena je stvarno postojala!
Samo nije bila zainteresovana za mene â htjela je da se malo naĆĄali sa Äovjekom koji joj je zagradio auto.
Kad sam joj kasnije pokazao da sam zbog njihove ĆĄale Äekao u haustoru, smijala se joĆĄ viĆĄe.
Od tada, kad god parkiram negdje, prvo dobro pogledam gdje sam ostavio auto.
A broj telefona viĆĄe nikad ne ostavljam uz poruku sa srcem. đ
Jer sam tog dana nauÄio jednu stvar:
Nekad jedna obiÄna cedulja na brisaÄu moĆŸe Äovjeka poslati u najgluplju avanturu u ĆŸivotu. đ