Sedam dana prije svadbe moje mlađe sestre Marije zazvonio mi je telefon. Zvala me majka i kroz plač rekla da Marije nema.
Njena vjenčanica bila je u ormaru. Telefon je ostavila na stolu. Automobil je bio ispred kuće.
Nestala je bez riječi.
Marija je trebalo da se uda za Aleksandra, muškarca sa kojim je bila skoro tri godine. Bio je uspješan, pristojan i uvijek pažljiv prema našoj porodici. Imao je privatnu firmu, lijepu kuću i djelovao kao čovjek sa kojim će moja sestra imati siguran život.
Barem smo svi tako mislili.
Otišla sam kod roditelja.
Na stolu u Marijinoj sobi pronašla sam presavijen papir.
Na njemu je pisalo:
„Sestro, nemoj me tražiti. Dobro sam. Pitaj svog muža zašto sam otišla.“
Pročitala sam rečenicu nekoliko puta.
Moj muž Igor?
Kakve veze on ima sa nestankom moje sestre?
Odmah sam otišla kući.
Igor je sjedio u dnevnoj sobi.
Stavila sam poruku pred njega.
Čim ju je pročitao, vidjela sam da nešto zna.
„Gdje je Marija?“
„Ne znam.“
„Nemoj me lagati.“
„Zaista ne znam gdje je.“
„Zašto je onda napisala tvoje ime?“
Ćutao je.
Tada sam ga pitala ono čega sam se najviše plašila.
„Jesi li spavao sa mojom sestrom?“
„Ne.“
„Jeste li se viđali iza mojih leđa?“
Poslije nekoliko sekundi rekao je:
„Jesmo.“
Ošamarila sam ga.
Mislila sam da mi upravo priznaje aferu.
Ali Igor je ustao, otišao do ormara i izvadio debelu fasciklu.
Spustio ju je pred mene.
„Nismo ljubavnici.“
„Šta je onda ovo?“
„Pokušavali smo saznati istinu o Aleksandru.“
Nisam razumjela.
Igor je nekoliko mjeseci ranije slučajno vidio Aleksandra u restoranu sa nepoznatom ženom.
Nisu izgledali kao poslovni partneri.
Držali su se za ruke.
Igor nije želio odmah reći Mariji.
Prvo je pokušao provjeriti.
Nakon nekoliko dana ponovo ga je vidio sa istom ženom.
Tada je fotografisao njih dvoje i pokazao Mariji.
Očekivao je da će raskinuti.
Nije.
Marija je rekla da zna ko je žena.
Aleksandar joj je objasnio da je to njegova bivša supruga sa kojom mora održavati kontakt zbog nekih neriješenih finansijskih pitanja.
Problem je bio što nam Aleksandar nikada nije rekao da je bio oženjen.
Marija je počela sumnjati.
Zamolila je Igora da joj pomogne.
Zato su se tajno sastajali.
Nije željela da roditelji znaju dok ne bude sigurna.
U fascikli su bile fotografije, kopije dokumenata i nekoliko odštampanih poruka.
Aleksandar nije imao samo bivšu suprugu.
Imao je dijete.
Dvanaestogodišnju djevojčicu.
„Zašto bi zbog toga pobjegla?“ pitala sam. „Mogao joj je priznati da ima dijete.“
Igor je otvorio sljedeću kovertu.
„Zato što to nije najgore.“
Žena sa kojom se Aleksandar sastajao nije bila bivša supruga.
Bila je sadašnja.
Prema dokumentima koje su uspjeli pronaći, Aleksandar se nikada nije razveo.
Njegova supruga živjela je u drugom gradu.
„Ali kako onda planira oženiti Mariju?“
Igor je rekao:
„Upravo smo to pokušavali shvatiti.“
Nekoliko dana prije nestanka Marija je pronašla još nešto.
Aleksandar je koristio drugo prezime.
Firma koju je predstavljao kao svoju zapravo nije bila njegova.
Formalni vlasnik bila je njegova supruga.
Marija je počela vjerovati da joj čovjek za kojeg se treba udati laže gotovo o svemu.
Ali još uvijek ga nije željela prijaviti niti suočiti bez dokaza.
Tada je napravila grešku.
Rekla mu je da nešto zna.
Nije mu rekla šta.
Aleksandar je odmah postao sumnjičav.
Počeo ju je ispitivati.
„Ko ti puni glavu?“
Marija se uplašila.
Igor joj je rekao da privremeno ode negdje gdje je Aleksandar neće tražiti.
„Ti si joj rekao da nestane?“ pitala sam.
„Rekao sam joj da ode kod prijateljice. Nisam joj rekao da ostavi telefon.“
Pitala sam zašto meni ništa nije rekao.
„Marija me molila.“
Bila sam bijesna.
Ali barem sam znala da moja sestra i muž nisu imali aferu.
Onda je zazvonio moj telefon.
Aleksandar.
„Znaš li gdje je Marija?“
Rekla sam da ne znam.
Njegov glas bio je potpuno drugačiji od onoga na koji sam navikla.
„Ako ti se javi, reci joj da moramo razgovarati.“
Nakon poziva Igor mi je rekao:
„Nemoj mu ništa govoriti.“
Tada smo kontaktirali nadležne i predali ono što smo imali. Nismo željeli sami utvrđivati šta je krivično djelo, a šta samo gomila laži i sumnjivih dokumenata.
Marija se javila sljedećeg dana.
Bila je kod prijateljice u Hrvatskoj.
Plakala je.
„Ne mogu se vratiti.“
Pitala sam je šta je posljednje otkrila.
Tada mi je rekla pravi razlog zbog kojeg je pobjegla.
Nekoliko dana prije svadbe pronašla je dokumente vezane za kredit koji je Aleksandar pokušavao podići.
U njima se pojavljivalo i njeno ime.
Planirao je da nakon vjenčanja određene poslovne obaveze veže za imovinu koju je Marija naslijedila od našeg djeda.
Radilo se o stanu i zemljištu.
Aleksandar je mjesecima govorio da bi nakon svadbe bilo najbolje da zajednički ulažu.
Marija je vjerovala da planiraju budućnost.
Sada je sumnjala da mu je njena imovina bila jedan od glavnih razloga za brak.
„Zašto mi nisi rekla?“ pitala sam.
„Bilo me sramota.“
„Čega?“
„Svi ste govorili da je savršen. Ja sam vas uvjeravala da jeste.“
Rekla sam joj da se vrati kada bude spremna.
Svadba je otkazana.
Gostima nismo objašnjavali detalje.
Aleksandar se pojavio kod mojih roditelja.
Tvrdio je da je sve nesporazum.
Kada sam ga pitala za suprugu, prvo je rekao da su razvedeni.
Pokazala sam mu dokumente.
Promijenio je priču.
Rekao je da su „praktično razvedeni“.
Pitala sam za kćerku.
„Zašto Mariji nikada nisi rekao da imaš dijete?“
Odgovorio je da se plašio da će ga ostaviti.
„A drugo prezime?“
Tvrdio je da ga koristi poslovno.
Na svako pitanje imao je objašnjenje.
Problem je bio što se objašnjenja nisu poklapala.
A onda se dogodilo nešto što niko nije očekivao.
Njegova supruga Jelena kontaktirala je Mariju.
Aleksandar joj je rekao da ide na „poslovnu ceremoniju“ u vrijeme kada je zapravo trebalo da se oženi mojom sestrom.
Jelena nije znala da planira drugo vjenčanje.
Kada joj je Marija poslala fotografiju pozivnice, žena je dugo ćutala.
Onda je rekla:
„Ovo nije prvi put.“
Prije nekoliko godina Aleksandar je navodno imao sličnu vezu sa drugom ženom.
I njoj je obećavao brak.
I ona je imala nekretninu.
Ta veza je završila kada je žena otkrila da je Aleksandar oženjen.
Odjednom je sve izgledalo mnogo ozbiljnije od obične prevare.
Marija je angažovala advokata i potpuno prekinula kontakt sa Aleksandrom.
Kasnije su nadležni provjeravali dokumentaciju koju smo prikupili. Neke stvari koje smo u početku tumačili kao dokaz prevare pokazale su se složenijim, ali jedna činjenica više nije bila sporna — čovjek za kojeg se moja sestra trebala udati skrivao je suprugu i dijete i mjesecima joj nije govorio istinu o svom privatnom životu.
Marija se vratila kući nakon dvije sedmice.
Prvo je došla kod mene.
Pogledala je Igora i rekla:
„Izvini što sam te uvukla u ovo.“
Ja sam je pitala:
„Zašto si ostavila onu poruku? Mogla si napisati da niste ljubavnici.“
Prvi put se nasmijala.
„Nisam razmišljala kako će zvučati.“
„Ja sam skoro izbacila muža iz kuće.“
Igor je dodao:
„I dobio sam šamar.“
Marija ga je pogledala.
„Onda ti dugujem večeru.“
Danas se ponekad šalimo na račun te poruke, ali tada mi ništa nije bilo smiješno.
Moja sestra je sedam dana prije svadbe nestala bez telefona, vjenčanice i objašnjenja.
Meni je ostavila samo jednu rečenicu:
„Pitaj svog muža zašto sam otišla.“
Bila sam uvjerena da ću otkriti da su me izdali dvoje ljudi kojima sam najviše vjerovala.
Umjesto toga saznala sam da su se mjesecima tajno sastajali jer su pokušavali otkriti ko je zapravo čovjek za kojeg se moja sestra sprema udati.
A da Marija nije pobjegla sedam dana prije svadbe, možda bi pred stotinama gostiju rekla „da“ muškarcu čija je prava supruga u tom trenutku živjela samo nekoliko sati dalje i nije ni znala da njen muž planira novo vjenčanje.