Moj muž Dragan otišao je raditi u Njemačku kada su naša djeca još bila u osnovnoj školi. Plan je bio da ostane dvije ili tri godine, zaradi dovoljno da završimo kuću i vrati se.
Ostao je petnaest godina.
Dolazio je u Bosnu nekoliko puta godišnje. Za Božić, ljeti, ponekad za slavu i dječje rođendane. Govorio je da radi mnogo i da ne može češće.
Vjerovala sam mu.
Novac je redovno slao. Završili smo kuću, djeca su odrasla, a ja sam godinama govorila sebi da se žrtvujemo za bolju budućnost.
Onda se jednog dana pojavio sa dva kofera.
Mislila sam da se konačno vraća.
Skuhala sam ručak, pozvala djecu i rekla im da će tata od sada ponovo biti kod kuće.
Dragan je sačekao da ostanemo sami.
„Moramo razgovarati.“
Odmah sam znala da nešto nije dobro.
„Želim razvod.“
Nisam mogla vjerovati.
„Poslije petnaest godina?“
Rekao je da se zaljubio u drugu ženu.
Zvala se Sabine.
Navodno su bili zajedno nekoliko godina.
Pitala sam ga zašto mi ranije nije rekao.
„Nisam imao hrabrosti.“
Te noći nisam spavala.
Sutradan oko podne neko je pozvonio.
Pred vratima je stajala žena mojih godina.
Govorila je njemački i nešto malo našeg jezika.
„Vi ste Milena?“
Potvrdila sam.
„Ja sam Sabine.“
Pomislila sam da je došla žena zbog koje me muž ostavlja.
Onda je rekla:
„Ja sam Draganova supruga.“
Nasmijala sam se od šoka.
„Ne. Ja sam njegova supruga.“
Iz torbe je izvadila dokument.
Bio je to vjenčani list iz Njemačke.
Datum je bio od prije dvanaest godina.
Dragan je, prema tom dokumentu, bio u braku sa njom dok je sve vrijeme bio u braku sa mnom.
Sabine je tvrdila da nije znala za mene.
Dragan joj je rekao da se u Bosni razveo.
Fotografije mene i djece predstavljao je kao slike „bivše porodice“.
„Imamo kuću zajedno“, rekla je.
Tada sam shvatila da čovjek sa kojim sam provela gotovo trideset godina ima potpuno drugi život.
Pozvala sam Dragana.
Kada je ušao i vidio Sabine, potpuno je problijedio.
„Šta ti radiš ovdje?“
Sabine ga je pitala:
„Zašto mi nisi rekao da nikada nisi razveden?“
Počeo je objašnjavati.
Meni je govorio da njemački brak „nije baš tako kako izgleda“.
Njoj je govorio da je naš brak samo formalnost.
Dvije žene sjedile su pred njim, a on je pokušavao objasniti kako je nekako uspio biti muž objema.
Mislila sam da je to vrhunac.
Nije bio.
Dok smo se svađali, ispred kuće se zaustavio automobil.
Izašla je žena koju nikada nisam vidjela.
Sa njom je bio dječak od možda deset godina.
Žena je ušla u dvorište i rekla:
„Je li Dragan ovdje?“
Kada ga je dječak ugledao na vratima, potrčao je prema njemu.
„Tata!“
Sabine i ja smo se samo pogledale.
„Ko je sada ovo?“ pitala sam.
Žena se zvala Amela.
Živjela je u okolini Tuzle.
Dragan ju je upoznao prije jedanaest godina kada je dolazio u Bosnu.
I sa njom je imao vezu.
Dječak Emir bio je njegov sin.
„Vi dvije još ne znate ni pola“, rekla je Amela.
Dragan joj je godinama govorio da će se vratiti iz Njemačke i živjeti sa njom.
Čak joj je kupio stan.
Odjednom smo počele porediti priče.
Meni je govorio da štedi novac za našu starost.
Sabine je vjerovala da zajedno otplaćuju kuću u Njemačkoj.
Amela je vjerovala da joj Dragan kupuje stan kako bi jednog dana živjeli kao porodica.
Pitala sam odakle mu toliko novca.
Tada je Sabine izvadila bankovne izvode.
„Zato sam došla“, rekla je.
Posljednjih nekoliko mjeseci Dragan je sa njihovog zajedničkog računa povukao gotovo četrdeset hiljada eura.
Nije znala gdje je novac.
Ja sam provjerila naš račun.
Nedostajao je veliki dio ušteđevine koju smo godinama čuvali.
Amela je rekla da novac nije kod nje.
„Meni je prestao davati prije šest mjeseci.“
Nas tri smo prvi put pogledale jedna drugu kao da smo na istoj strani.
„Dragan, gdje je novac?“ pitala sam.
Tvrdio je da je ulagao.
Niko mu nije vjerovao.
Na kraju je priznao.
Postojala je još jedna žena.
Zvala se Marina.
Bila je iz Srbije i živjela je u Minhenu.
Sa njom je bio skoro tri godine.
Planirao je nakon razvoda od mene napustiti i Sabine.
Novac je prebacivao na račun firme koju je Marina otvorila.
„Znači zbog nje si se vratio da tražiš razvod?“ pitala sam.
Klimnuo je.
Sabine je počela da se smije.
Ne zato što joj je bilo smiješno.
Mislim da više nije znala kako drugačije reagovati.
„Čekaj“, rekla je. „Ti si oženjen sa dvije žene, imaš treću sa kojom imaš dijete i sada nas sve ostavljaš zbog četvrte?“
Dragan nije odgovorio.
Tada je Amela rekla:
„Pozovimo Marinu.“
Dragan je pokušao da nas spriječi.
To je bio dovoljan razlog da je pronađemo.
Sabine je imala njen broj među transakcijama.
Nazvala ju je.
Kada smo objasnile ko smo, Marina je mislila da je u pitanju šala.
Dragan joj je rekao da je razveden već deset godina.
Nije znala za mene.
Nije znala za Sabine.
Nije znala za Amelu.
A posebno nije znala da ima troje odrasle djece sa mnom i desetogodišnjeg sina sa Amelom.
Marina je rekla da novac koji joj je prebacio nije više kod nje.
Uložila ga je u posao jer joj je Dragan rekao da je to njegov novac.
Nakon toga je prekinula vezu sa njim.
U roku od nekoliko dana čovjek koji je godinama uspijevao voditi nekoliko života izgubio je sve žene kojima je lagao.
Ali problemi su tek počeli.
Uključili smo advokate.
Posebno je komplikovano bilo pitanje njegovog braka sa Sabine, jer je naš brak postojao mnogo prije njihovog vjenčanja.
Njemački dokument koji je nama izgledao kao dokaz njegovog drugog braka otvorio je čitav niz pravnih pitanja koja su morali rješavati nadležni organi.
Mene, međutim, papir više nije najviše zanimao.
Najviše me boljelo što sam petnaest godina čekala čovjeka koji se nikada nije namjeravao vratiti meni.
Dok sam sama odgajala djecu i govorila im da njihov otac radi za njihovu budućnost, on je u Njemačkoj gradio život sa Sabine.
Kada bi dolazio u Bosnu, nije vrijeme provodio samo sa nama.
Odlazio je i Ameli.
A posljednjih godina imao je i Marinu.
Moja djeca su najteže prihvatila Emira.
Ne zato što su bila ljuta na njega.
Naprotiv.
Bili su bijesni što imaju desetogodišnjeg polubrata koji je odrastao samo nekoliko sati vožnje od njih, a da nisu znali da postoji.
Kasnije su ga upoznali.
Dječak nije bio kriv ni za šta.
Danas imaju lijep odnos sa njim.
Sa ocem gotovo da ne razgovaraju.
Sabine se vratila u Njemačku i pokrenula svoje postupke protiv Dragana.
Amela više nije željela nikakav odnos sa njim osim onoga što je bilo potrebno zbog njihovog sina.
Marina ga je potpuno izbacila iz života.
A ja sam dobila razvod koji je tražio.
Samo ne pod uslovima pod kojima je zamišljao.
Najviše pamtim trenutak kada smo nas tri sjedile u mojoj dnevnoj sobi.
Ja — žena koju je oženio prije skoro trideset godina.
Sabine — žena koja je dvanaest godina vjerovala da je njegova jedina supruga.
Amela — žena kojoj je obećavao da će joj se jednog dana vratiti i sa kojom je dobio sina.
Tri žene koje su u početku jedna drugu gledale kao neprijatelja.
A onda smo shvatile da smo sve slušale različite verzije iste laži.
Dragan je mislio da može zauvijek držati svoje živote odvojene.
Bosnu od Njemačke.
Jednu kuću od druge.
Jednu ženu od druge.
Jednu djecu od druge.
Sve se raspalo u manje od dvadeset četiri sata.
Prvo mi je muž poslije petnaest godina rada u Njemačkoj rekao da želi razvod zbog druge žene.
Sutradan mi je na vrata došla žena koja je tvrdila da je već dvanaest godina njegova supruga.
A nekoliko sati kasnije pred kućom se pojavio dječak koji je potrčao prema mom mužu i nazvao ga tata.
Tada sam mislila da sam saznala cijelu istinu.
Nisam ni slutila da postoji i četvrta žena zbog koje je zapravo planirao ostaviti sve nas.