Oluci su mi se stalno začepljavali — jedna jednostavna zaštita riješila je problem na godinama

Godinama sam svake jeseni imao isti problem. Čim počne opadati lišće sa drveća, znao sam da me čeka isti posao. Penjanje na ljestve, vađenje mokrog lišća iz oluka i čišćenje odvoda postali su dio moje redovne obaveze. Najgore je bilo kada padne jaka kiša. Umjesto da voda normalno otiče, prelijevala se preko oluka i slivala niz fasadu.

U početku nisam obraćao mnogo pažnje na to. Mislio sam da je sasvim normalno da se oluci povremeno zapuše. Međutim, nakon nekoliko godina primijetio sam da mi se na jednom dijelu fasade pojavljuju vlažne mrlje. Zemlja oko kuće bila je stalno natopljena, a voda je padala tačno uz temelje.

Tada sam shvatio da začepljeni oluci nisu samo estetski problem. Ako voda ne može normalno oticati, može napraviti mnogo veću štetu nego što većina ljudi misli.

Pokušavao sam razna rješenja. Redovno sam čistio oluke, ali već poslije prve jače kiše ili vjetra ponovo bi bili puni lišća i sitnih grančica. Nekada sam ih čistio i po tri ili četiri puta tokom jeseni.

Jednog dana razgovarao sam sa prijateljem koji se godinama bavi limarskim radovima. Kada sam mu ispričao koliko vremena gubim na čišćenje oluka, rekao mi je da postoji veoma jednostavno rješenje koje koristi veliki broj domaćina.

Preporučio mi je da postavim zaštitnu mrežicu za oluke.

Priznajem da ranije nisam ni razmišljao o tome. Kupio sam plastičnu mrežicu koja se lako postavlja preko oluka i odlučio da je isprobam.

Prije postavljanja prvo sam temeljno očistio cijeli oluk. Izvadio sam svo lišće, grančice i blato koje se godinama skupljalo. Nakon toga sam isprao oluk običnim crijevom kako bih provjerio da li voda normalno prolazi kroz odvod.

Tek kada sam bio siguran da je sve čisto, postavio sam zaštitnu mrežicu.

Njena uloga je veoma jednostavna. Lišće i veće grančice ostaju na mrežici, dok voda nesmetano prolazi kroz otvore i odlazi u odvod.

Već prve jeseni primijetio sam ogromnu razliku. Poslije jakog vjetra na mrežici je ostalo dosta lišća, ali oluk ispod nje bio je gotovo potpuno čist. Umjesto da ponovo čistim cijeli oluk, bilo je dovoljno da metlom ili rukom uklonim lišće sa površine mrežice.

Prijatelj mi je dao još jedan koristan savjet. Rekao je da barem dva puta godišnje ipak pregledam oluke, najbolje u proljeće i krajem jeseni. Tako se na vrijeme mogu primijetiti eventualna oštećenja ili sitne naslage koje se vremenom stvaraju.

Takođe sam pregledao i odvodne cijevi. Ako je cijev začepljena pri dnu, ni potpuno čist oluk neće moći pravilno odvoditi vodu. Zato povremeno kroz cijevi pustim jači mlaz vode kako bih provjerio da li je protok dobar.

Još jedna stvar koju sam naučio jeste da grane drveća koje vise direktno iznad krova treba povremeno orezati. Tako mnogo manje lišća završava u olucima.

Od kada sam postavio zaštitnu mrežicu, više ne provodim sate na ljestvama poslije svake oluje. Voda normalno otiče, fasada ostaje suha, a i temelji kuće su bolje zaštićeni.

Najviše mi se sviđa što ovo rješenje nije skupo, a može uštedjeti mnogo vremena i spriječiti ozbiljnije probleme. Nekoliko metara kvalitetne mrežice košta mnogo manje nego popravka oštećene fasade ili sanacija vlage oko temelja.

Ako vam se oluci svake jeseni začepe lišćem, nemojte čekati da voda počne prelijevati preko krova. Prvo ih dobro očistite, provjerite da li odvodi normalno funkcionišu, a zatim razmislite o postavljanju zaštitne mrežice. Meni je upravo ta jednostavna promjena riješila problem koji me godinama nervirao i danas oluke održavam mnogo lakše nego ranije.