Drvena ograda je svake godine propadala — danas traje mnogo duže zahvaljujući jednom premazu

Kada sam prije mnogo godina postavio drvenu ogradu oko dvorišta, bio sam uvjeren da će trajati veoma dugo. Drvo je izgledalo kvalitetno, sve je bilo uredno urađeno i bio sam zadovoljan kako cijelo dvorište izgleda. Međutim, već nakon dvije ili tri godine primijetio sam prve znakove propadanja. Boja je počela blijediti, na pojedinim daskama pojavile su se sitne pukotine, a na mjestima koja su bila izložena kiši i suncu drvo je postalo hrapavo i počelo tamniti.

Priznajem da sam tada mislio kako je to sasvim normalno i da svaka drvena ograda jednostavno mora brzo propadati. Čak sam razmišljao da jednog dana zamijenim drvo metalnom ogradom kako više ne bih imao brige oko održavanja.

Jednog proljeća razgovarao sam sa starijim komšijom koji već više od dvadeset godina ima gotovo istu ogradu. Njegovo drvo izgledalo je mnogo bolje od mog, iako je bilo starije. Pitao sam ga u čemu je tajna.

Samo se nasmijao i rekao da većina ljudi napravi istu grešku. Drvo zaštite tek kada počne propadati, a tada je često već kasno. Prava zaštita počinje mnogo ranije.

Prvo mi je objasnio da ogradu treba dobro pregledati nakon zime. Ako se na njoj nalaze ostaci stare boje ili dijelovi koji se ljušte, potrebno ih je ukloniti.

Uzeo sam brusni papir srednje granulacije i pažljivo obrusio sva oštećena mjesta. Nije potrebno brusiti cijelu ogradu do sirovog drveta ako je većina površine u dobrom stanju. Dovoljno je ukloniti ispucale i oštećene slojeve.

Nakon brušenja dobro sam očistio prašinu mekanom četkom i suvom krpom. Veoma je važno da površina bude potpuno čista prije nanošenja zaštitnog premaza.

Komšija mi je zatim preporučio da prvo nanesem impregnaciju za drvo. Ona prodire duboko u drvo i štiti ga od vlage, buđi, gljivica i insekata. Tek nakon što se impregnacija potpuno osuši, nanosi se završni zaštitni premaz.

Ja sam koristio lazuru za spoljašnje drvene površine jer istovremeno štiti drvo i naglašava njegov prirodni izgled. Neko više voli pokrivnu boju, ali važno je da proizvod bude namijenjen za spoljašnje uslove.

Premaz sam nanosio širokom četkom u smjeru godova drveta. Trudio sam se da ne ostavljam debele naslage jer se tanji i ravnomjerniji sloj pokazao mnogo boljim. Nakon što se prvi sloj osušio, nanio sam i drugi.

Posebnu pažnju posvetio sam gornjim ivicama dasaka i krajevima drveta. Upravo na tim mjestima voda najlakše prodire u drvo i tu najčešće počinje propadanje.

Komšija mi je dao još jedan koristan savjet. Rekao je da ne čekam da ograda ponovo izgubi boju ili počne pucati. Mnogo je lakše svake dvije ili tri godine nanijeti novi zaštitni sloj nego kasnije mijenjati cijele daske.

Poslušao sam ga i danas to radim redovno.

Razlika je zaista velika. Drvo je i dalje čvrsto, boja izgleda lijepo, a ograda mnogo lakše podnosi sunce, kišu i snijeg. Više nemam dijelove koji trule niti moram svake godine popravljati oštećenja.

Naravno, važno je pregledati i stubove ograde. Ako oko njih stalno stoji voda ili zemlja zadržava vlagu, ni najbolji premaz neće moći potpuno spriječiti propadanje. Dobro odvođenje vode oko ograde jednako je važno kao i sama zaštita drveta.

Danas kada neko pohvali moju ogradu, uvijek kažem da nije tajna u skupom drvetu nego u redovnom održavanju. Nekoliko sati posla jednom u dvije ili tri godine može produžiti vijek ograde za mnogo godina.

Ako imate drvenu ogradu koja je još uvijek u dobrom stanju, nemojte čekati da počne propadati. Očistite je, po potrebi lagano obrusite, nanesite impregnaciju i kvalitetan zaštitni premaz. Takvo održavanje je mnogo jeftinije od zamjene cijele ograde, a drvo će mnogo duže ostati lijepo i zaštićeno.